Kategorija Instagram Story
Moj stari je vjerovatno bio razočaran po pitanju nekih mojih (ne)interesovanja. Doduše, to nikad nije rekao ali moglo se pročitati iz njegovih grimasa i gestikulacija u pojedinim situacijama. Mislim da je smatrao da nisam dovoljno muško po njegovim svjetonazorima koje,… Nastavi čitati →
Nedavno, u potrazi za nekom dokumentacijom koja po pravilu stoji nesortirana i neobilježena u nekoj od fioka, naletjeh na fasciklu s mojim starim pisanijama. Prijeratnim, ratnim i onim iz period neposredno nakon rata. Otvorih je i zaboravih po šta sam… Nastavi čitati →
Nikada nisam bio patriota. Imam zato valjane razloge. Selio sam, prirodom posla upoznavao razne ljude, mnogo putovao, gledao i živio drugo i drugačije. Identitet je upitan i rekao bih za današnje prilike neprimjeren i neiskoristiv. Mađara, Srba, Muslimana, Komunista, Mladih… Nastavi čitati →
– „Ako ikada upišete i završite tu vašu Akademiju, nemojte molim vas da igrate u onim dramama ponedjeljkom. Užasno me nerviraju.“ Rekao je profesor Davidović, pripaljujući još jednu cigaretu Filtera 57, na onu prethodnu, kako je to uvijek i činio…. Nastavi čitati →
Za svako djelo, koje pretenduje da bude uspješno, jedna od najvažnijih stvari je učiniti da se konzumenti mogu poistovjetiti sa likovima. Stručnjaci kažu da osobe koje “proživljavaju” osjećanja “likova”, daleko lakše prosuđuju ljude i emocionalno su inteligentniji, ali i velikodušniji… Nastavi čitati →
– Pritisni to plavo dugme! Pokazuje mi igračku, vatrogasno vozilo koje stoji uredno složeno na stalaži zajedno sa drugim igračkama. Pritisnem, a igračka proizvede zvuk vatrogasne sirene. Kao trznem se a on se glasno smije. Pomalo muca dok priča. Dvije… Nastavi čitati →
Prirodnu boju kose Rozalije Berta ne pamti niko od njenih unučadi. Čak i njena djeca rođena nakon Drugog svjetskog rata, znaju je kao potpuno sjedokosu. Rezultat je to svirepog mučenja u njemačkom zatvoru kada su joj trudnoj klještima vadili zube,… Nastavi čitati →
– Hana? – Da. – Kovačević? -Da. -Aplicirali ste za poziciju na kojoj radite već deset godina? – Da. – Zašto? – Zato što ste u nekakvoj reorganizaciji i sistematizaciji raspisali javni konkurs i tražili od svih zaposlenika da apliciraju… Nastavi čitati →
Koliko puta ste se zapitali šta zapravo stoji iza povremenih a sve češćih poziva na naše privatne brojeve u kojima nam nude besplatne zdravstvene preglede sa dodatnom konsultacijom i preporukama stručnih osoba? „Bez vađenja krvi, davanja urina, skidanja i bilo… Nastavi čitati →
“Rukopisna zbirka narodnih pjesama Andre Murata iz Luke na Šipanu dovršena je godine 1885, a poslana Matici hrvatskoj u Zagreb 1886. godine… S otoka Šipana, najsjevernijeg otoka dubrovačkog elefitskog otočja, potječe folklorna građa. Značajne i velike rukopisne zbirke, prije svega… Nastavi čitati →
Da se ova priča zaista nije dogodila, mogla je biti odličan scenario za kratki film. Trznuo sam se i naglo ustao, jedva dišući. Malo je reći da su jastuk i čaršaf ispod mene bili potpuno mokri. Grlo mi je bilo… Nastavi čitati →
Adel, vlasnik prekrasne vile u kojoj smo odsjeli, priča da je njegova porodica kao i mnoge u prošlosti bila vrlo siromašna. Uglavnom su se bavili ribolovom i lovom školjki koje, kaže, danas baš i ne jede tako često.“Trauma iz djetinjstva“… Nastavi čitati →
– 3.456!!!– Da, 3.456. Osvrćem se oko sebe i gledam da li je moj, gotovo uzvik, poremetio prirodno stanje omladine koja u šiša baru na platou Skenderije dudla ili šta već, u jedan sat popodne pri temperaturi od 34 stepena…. Nastavi čitati →
Kao u onom vicu, kada dijete dođe kući i kaže da je zamalo dobilo peticu jer je dobio njegov drugar sa kojim sjedi u istoj klupi i ja sam zamalo rođen na moru. Tek nekih pedesetak kilometara me je dijelilo… Nastavi čitati →
Ima dvadesetak godina kako sam to prvi put izgovorio javno, a onda nebrojeno puta ponavljao i u privatnim komunikacijama, da sam uvjeren da bi ekspert, koji bi samo pratio društvene mreže, dobio neku prestižnu svjetsku nagradu za istraživanje u oblasti… Nastavi čitati →
Moj dedo Hamdo je bio navijač Sarajeva ali se ne sjećam da je ikada otišao na utakmicu. Sigurno nije za vrijeme šesnaest godina koliko je bio prisutan u mom životu. Razumljivo donekle, jer naša mahala na Bjelavama je pretežno “pitarska”.Stari… Nastavi čitati →
Kada je 2007 godine moj prijatelj i profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Dino Abazović radio studiju „Izgubljeni u tranziciji? Generacije 1968-1974“ imao sam 37 godina. Zamolio me je da budem učesnik, objasnivši mi da je u pitanju istraživanje o… Nastavi čitati →
Statistički podaci kažu da je u prošloj godini u našoj zemlji razvedeno 2.385 brakova. Također stručnjaci iz ove oblasti prema istraživanjima bilježe povećan broj razvoda nakon ljetnih odmora ili tokom praznika. Još uvijek nema zvaničnih podataka ali predviđanja su i… Nastavi čitati →
Zapravo je to trebao biti scenarij za kratki film. Uletivši u kuću, već s vrata i suznih očiju, doslovno sam nažvrljao nekoliko rečenica koje su trebale da mi posluže kao podsjetnik. Onda sam ušao pod tuš pokušavajući sa i iz… Nastavi čitati →
Ona je Žena.Muža još uvijek nije našla. A traži ga…Ljubavni oglas?Traži ga godinama već. Živjela je u jednom selu. Danas sa sinom živi u jednom od kolektivnih centara.Jednom od 121, koliko ih ima u zemlji što je predala aplikaciju za… Nastavi čitati →
Ja sam “četvorokvadratni poljoprivrednik” bez poticaja.To što vidite na slici su plodovi moga rada, ubrani sinoć, prije nego ću zaliti baštu. Jedna “berba”, za onoliko koliko nam treba za narednih par dana, izuzimajući krastavice koje sam pobrao da bih omogućio… Nastavi čitati →
Ustali smo tog jutra kao i bilo kojeg drugog.Avgust je već dvanaest dana bio u bašti.Doručkovali smo, popili kafu. Obukli se tek nešto malo svečanije od uobičajnog, gledajući u već spremljene torbe. Pomisao na put koji smo isplanirali uzbuđivao nas… Nastavi čitati →
Nakon duže vremena, bez pretjeranih obaveza. Svi poslovi privedeni kraju, novi još na organizacijskom čekanju. Bašta pokošena, povrće okopano, pobran dozreli paradajz i krastavac. Obrao nanu i „pristavio“ još jednu teglu za sok. Uz jutarnju kafu završavam knjigu „Mariamne“ nobelovca,… Nastavi čitati →
Dobio sam pismo. Pravo pravcato. U koverti. Pisano rukom.Istina, nije ga donio klasični poštar, već brza pošta, zajedno sa knjigom.– Joj ovih vaših mahala ni navigacije im ništa ne mogu. Jedva vas nađoh.Objasni mi ljubazni i dobro oznojeni dostavljač, dodavši… Nastavi čitati →
Navikli smo da svake dvije godine u vrijeme predizborne kampanje krenu sveopšti radovi u svim smjerovima i pravcima. Raskopavaju se ulice, asfaltira se uzduž i poprijeko, farba se i figurativno i doslovno, čisti, riba, polira, piše, sklada, režira.A to i… Nastavi čitati →
Najbolja Supruga i mjerna jedinica za sve na svijetu Lelica je starija od mene okruglo dvadeset dana. Naš sin Demijan svoj rođendan slavi dvadeset dana prije Lelice ali s trideset i tri godine zakašnjenja. Naš pas Bepo koji je kao… Nastavi čitati →
Muharem Meco bio je Lelicin dedo a ja mu onda, kao njen muž (guglao sam) dođem zet. Na žalost, kako to obično biva u našim krajevima, porijekla, identitete, običaje, klubove i partije za koje navijamo uzimamo zdravo za gotovo i… Nastavi čitati →
Prvi put da se ne radujem odlasku na put. Preovladava neki čudan osjećaj nesigurnosti i strepnje koji nisam osjetio godinama. Noć prije polaska loše spavam, budim se svako malo. Tješim se da sam zapravo ispao iz fola i da, ne… Nastavi čitati →
Kada sam 1997 godine pisao ovu priču, mislio sam da je simpatično zabilježiti nešto što će biti prošlost. Nešto što ću jednom svom djetetu izvući iz arhive i smirujući njegov gromoglasni smijeh, objašnjavati da su vremena bila drugačija, da jeste… Nastavi čitati →
Probudio sam se.U 7:19 stigla je viber poruka „Živi smo“. Pogledao sam na sat. Devet i petnaest. Prvi je dan Nove godine nakon noći u kojoj smo Lelica i ja, na moje oduševljenje a njenu žalost, proveli gledajući loše novogodišnje… Nastavi čitati →
