Kategorija Instagram Story
Nedavno, u potrazi za nekom dokumentacijom koja po pravilu stoji nesortirana i neobilježena u nekoj od fioka, naletjeh na fasciklu s mojim starim pisanijama. Prijeratnim, ratnim i onim iz period neposredno nakon rata. Otvorih je i zaboravih po šta sam… Nastavi čitati →
Nikada nisam bio patriota. Imam zato valjane razloge. Selio sam, prirodom posla upoznavao razne ljude, mnogo putovao, gledao i živio drugo i drugačije. Identitet je upitan i rekao bih za današnje prilike neprimjeren i neiskoristiv. Mađara, Srba, Muslimana, Komunista, Mladih… Nastavi čitati →
– „Ako ikada upišete i završite tu vašu Akademiju, nemojte molim vas da igrate u onim dramama ponedjeljkom. Užasno me nerviraju.“ Rekao je profesor Davidović, pripaljujući još jednu cigaretu Filtera 57, na onu prethodnu, kako je to uvijek i činio…. Nastavi čitati →
Za svako djelo, koje pretenduje da bude uspješno, jedna od najvažnijih stvari je učiniti da se konzumenti mogu poistovjetiti sa likovima. Stručnjaci kažu da osobe koje “proživljavaju” osjećanja “likova”, daleko lakše prosuđuju ljude i emocionalno su inteligentniji, ali i velikodušniji… Nastavi čitati →
– Pritisni to plavo dugme! Pokazuje mi igračku, vatrogasno vozilo koje stoji uredno složeno na stalaži zajedno sa drugim igračkama. Pritisnem, a igračka proizvede zvuk vatrogasne sirene. Kao trznem se a on se glasno smije. Pomalo muca dok priča. Dvije… Nastavi čitati →
Prirodnu boju kose Rozalije Berta ne pamti niko od njenih unučadi. Čak i njena djeca rođena nakon Drugog svjetskog rata, znaju je kao potpuno sjedokosu. Rezultat je to svirepog mučenja u njemačkom zatvoru kada su joj trudnoj klještima vadili zube,… Nastavi čitati →
– Hana? – Da. – Kovačević? -Da. -Aplicirali ste za poziciju na kojoj radite već deset godina? – Da. – Zašto? – Zato što ste u nekakvoj reorganizaciji i sistematizaciji raspisali javni konkurs i tražili od svih zaposlenika da apliciraju… Nastavi čitati →
Koliko puta ste se zapitali šta zapravo stoji iza povremenih a sve češćih poziva na naše privatne brojeve u kojima nam nude besplatne zdravstvene preglede sa dodatnom konsultacijom i preporukama stručnih osoba? „Bez vađenja krvi, davanja urina, skidanja i bilo… Nastavi čitati →
“Rukopisna zbirka narodnih pjesama Andre Murata iz Luke na Šipanu dovršena je godine 1885, a poslana Matici hrvatskoj u Zagreb 1886. godine… S otoka Šipana, najsjevernijeg otoka dubrovačkog elefitskog otočja, potječe folklorna građa. Značajne i velike rukopisne zbirke, prije svega… Nastavi čitati →
Da se ova priča zaista nije dogodila, mogla je biti odličan scenario za kratki film. Trznuo sam se i naglo ustao, jedva dišući. Malo je reći da su jastuk i čaršaf ispod mene bili potpuno mokri. Grlo mi je bilo… Nastavi čitati →
Adel, vlasnik prekrasne vile u kojoj smo odsjeli, priča da je njegova porodica kao i mnoge u prošlosti bila vrlo siromašna. Uglavnom su se bavili ribolovom i lovom školjki koje, kaže, danas baš i ne jede tako često.“Trauma iz djetinjstva“… Nastavi čitati →
– 3.456!!!– Da, 3.456. Osvrćem se oko sebe i gledam da li je moj, gotovo uzvik, poremetio prirodno stanje omladine koja u šiša baru na platou Skenderije dudla ili šta već, u jedan sat popodne pri temperaturi od 34 stepena…. Nastavi čitati →
Kao u onom vicu, kada dijete dođe kući i kaže da je zamalo dobilo peticu jer je dobio njegov drugar sa kojim sjedi u istoj klupi i ja sam zamalo rođen na moru. Tek nekih pedesetak kilometara me je dijelilo… Nastavi čitati →
Ima dvadesetak godina kako sam to prvi put izgovorio javno, a onda nebrojeno puta ponavljao i u privatnim komunikacijama, da sam uvjeren da bi ekspert, koji bi samo pratio društvene mreže, dobio neku prestižnu svjetsku nagradu za istraživanje u oblasti… Nastavi čitati →
Moj dedo Hamdo je bio navijač Sarajeva ali se ne sjećam da je ikada otišao na utakmicu. Sigurno nije za vrijeme šesnaest godina koliko je bio prisutan u mom životu. Razumljivo donekle, jer naša mahala na Bjelavama je pretežno “pitarska”.Stari… Nastavi čitati →
Kada je 2007 godine moj prijatelj i profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Dino Abazović radio studiju „Izgubljeni u tranziciji? Generacije 1968-1974“ imao sam 37 godina. Zamolio me je da budem učesnik, objasnivši mi da je u pitanju istraživanje o… Nastavi čitati →
„ … vremenske prilike u našoj zemlji još uvijek su neprimjerene sredini novembra …“„Prilike su neprimjerene već duže vrijeme“, mislim u sebi ipak obradovan najavom da neće biti kiše. Ne volim padavine kada imam „Karaulu na putu“.Ne volim karaule. Ni… Nastavi čitati →
Na radiju kontakt program. Živo je, pozivi stižu iz cijele zemlje. Svi imaju mišljenje i stav o sporazumu koji je potpisan, koji treba konačno da uspostavi vlast u Bosni i Hercegovini. Polemika je zapravo o tome – da li je… Nastavi čitati →
Zimu sve teže podnosim. Nešto na godine nešto na nedijgnosticiran PTSP. Odbijam al’ ne pomaže. Politička i ine situacije kojih sam i ne želeći, sudionik i svjedok ne idu mi u prilog. Teret. Okraća dan i čim se smrkne nemam… Nastavi čitati →
Prvi put kada sam čuo za Čepikuće, gledajući sjajni hrvatski film TELEPORT ZOVKO (https://vimeo.com/241011962) pomislio sam da je u pitanju izmišljeno mjesto. Zajebancija.Već iste godine, otkrio sam da mjesto zaista postoji. Da tu je čak i granični prelaz između BiH… Nastavi čitati →
Ubada se iglom u butinu dajući inzulin. Onda brižljivo odmotava sendvič, odgrize mali zalogaj, krišom me gledajući da li je vidim kako jede nakon datog inzulina. To ne radi inače i često joj prigovaram. Zaboravlja da smo u autu, da… Nastavi čitati →
Prvo me bilo stid. Slušam čovjeka potpuno opčinjen svakom njegovom izgovorenom rečenicom. Ne govori ništa senzacionalno, ništa što i sam ne mislim ali hirurškom preciznošću slaže riječi u savršen poredak. Nepretenciozno, bez nadmenosti, bez primisli da izgovara nešto veliko, bitno…. Nastavi čitati →
Naglo je trznuo ali ostao na nekih 120 km/h koliko sam vozio auto putem. Upalila se signalna lampica motora a na narandžastom displeju se ukazala oznaka da je u pitanju neka sistemska greška koju je prepoznao. Desilo mi se isto… Nastavi čitati →
Emocija kakva se rijetko dešava.„Plimni val“ koji sam jednom sopstvenim očima gledao i nogama pregazio u Veneciji.Neopisiv osjećaj za koji riječi tražim već desetak dana.Suze, osjećaj sreće i neizdrživog bijesa.U isto vrijeme. Definišem se, lagano se izvlačeći iz jutarnje saobraćajne… Nastavi čitati →
Budim se unezvijeren. Pola devet.Preračunavam: Kasnim dva sata!Glasno psujem dok istrčavam iz kreveta i odlazim u kupatilo. „Ma jebi se Mirza više … možeš li jednom makar, u životu, ti biti taj koji će nazvati, a ne se oslanjati na… Nastavi čitati →
Nisam sujevjeran.Ne pljujem za crnim mačkama, ogledalo sam lomio u više navrata, prolazio ispod merdevina, kopao u sumrak, otvarao kišobran u kući u kojoj i zviždim. Pjevam dok ručam, doručkujem. Večeru izbjegavam više zbog kilaže. Nisam imao bilo kakve manifestacije… Nastavi čitati →
– Ljubavi moja, ponosu moj. Pročitala sam šta si objavio. Ganuta sam do suza. Lep je osećaj sve ovo, budi u meni stare i lepe uspomene i vraća u srećne dane sa vama. Imala bih želju da još nešto napišeš… Nastavi čitati →
Desilo se to neposredno prije nego ćemo zaglaviti u kućnim karantinima izazvanim pandemijom. Otvorio sam oči i gledao u plafon zaprepašten onim što sam prvo pomislio. Ne sjećam se da sam bilo šta sanjao ali mi je bilo jasno da… Nastavi čitati →
Poštovana redakcijo, kao pedesetogodišnjak u začetku s vrlo vjerovatnim pritajenim PTSP-em, koji liječim intezivnim radom i pandemija me je zatekla koliko toliko spremnog. Životno iskustvo nažalost, učinilo je da mi vanredna situacija dođe kao prirodno stanje koje traje posljednjih dvadeset… Nastavi čitati →
