Ustali smo tog jutra kao i bilo kojeg drugog.
Avgust je već dvanaest dana bio u bašti.
Doručkovali smo, popili kafu. Obukli se tek nešto malo svečanije od uobičajnog, gledajući u već spremljene torbe. Pomisao na put koji smo isplanirali uzbuđivao nas je više nego činjenica da upravo idemo u opštinu da potpišemo papir kojim ćemo administrativno postati žena i muž.

Vjenčanje je bilo tek formalnost uplanirana u godišnji odmor. To će izazvati trajnu distanciranost od rodbine koja je bila i ostala razočarana odlukom da svadbenog veselja biti neće. Najbliži krug prijatelja, ručak s roditeljima i povratak kućici. Valja sutra put Ljubljane našim malim Peugeot-om 205, kojeg ćemo ostaviti na tamošnjem aerodromu. Trinaest dana Tunisa, zatim sedmica u Rovinju i špartanja po Istri. U povratku svraćanje na Pag pa obalom prema Sarajevu.

Teško je pobrojati sve puteve koje smo u međuvremenu prošli zajedno. Na kakvim smo sve mjestima bili i šta smo sve vidjeli i doživjeli u hodu.

Stagnacija nije bila riješenje niti za jedan jedini dan. Definicija – nepoznat pojam. Sve se podrazumijevalo a da ništa nije bilo zacrtano. Usput smo učili. Transformisali se i razvijali. Mijenjali planove u hodu bez da smo išta ikada planirali.

I Njegovo Veličanstvo dijete došlo je kao da je to bio njegov izbor a ne naša odluka. Uskočio je u naš život upotpunivši sliku za koju nemamo skicu.

Put je cilj. Sve skupa sa zastojima, odronima, pogrešnim smjerovima, lutanjem… I autoputem i makadamom.

Dvadeset godina kasnije, ustajemo kao i bilo kojeg drugog jutra. Avgust je već dvanaest dana u bašti.
Doručkujemo i pijemo kafu. Vratili se s puta.
Iako tužni, pretužni, zbog otkazivanja odlaska na otok Šipan s kojeg bismo sigurno koji put i otplovili do Mljeta, napunili smo se čarolijom rijeke Une. Bosanska Krupa, Prijedor, Martin Brod, Bihać, Sanski Most, Bosanski Petrovac i sve što se u sedam dana usput moglo virnuti i dotaknuti.

Nikakvog spektakla a spektakl je. Još uvijek na putu.

avgust, 2020