Na svakoj objavi u desnoj traci možete birati dostupne epizode emisije “U fokusu sa Zokom Ćatićem”
Naše su bitke
Odavno izgubljene
A borbe traju
Širok je svijet
A um nam se sužava
Na zrno graška
Zamirisao
Servirao pčeli cvat
Jorgovan plavi
Miluje sunce
Vjetar mi mrsi kosu
Leptir na nosu
Izmaklo mi se tlo pod nogama. Ne doslovno. Iako mi se čini da bi mi bilo lakše da se nešto takvo desilo. Da sam slomio nogu, ruku, koje rebro, bilo šta. Bila bi to fizička bol. Tehnički problem s kojim… Nastavi čitati →
Sklapam haiku
Rječju demone hranim
Dušu da spasim
Pita Lelica dok stojimo pred DIP-om bolnice Koševo, čekajući još jedan konzilijarni pregled. Prešutim odgovor, svjestan da je svjesna da, baš kao i ona vrtim filmove svih naših boravaka na klinici i ispred nje. Pregledi. Konziliji. Operacije. Čekanje nalaza…. Nastavi čitati →
Procvale lale
U trenu čini mi se
Normalan svijet
Tad nam proljeće
Sarajevski aprili
Bombe, behari
Nema ničega
A za to se borimo
Za ništa sveto
Nedavno mi je profesor i književnik, a moj prijatelj Nenad Veličković, poklonio kaput. Iznoseći ga iz sobe, zastao je na trenutak, kao da se dvoumi kako ću protumačiti njegovu ponudu. Pretpostavljam da se pitao hoću li se uvrijediti što mi… Nastavi čitati →
Pita me pčela
Zašto su ludi ljudi
Što jedu govna
Tekst nema namjeru biti pozorišna kritika, jer o pozorišnoj umjetnosti autor nema dovoljno stručnog znanja. Ovo, zapravo, nije ni kritika, već nešto što u bilo kojem segmentu našeg društva nemamo često priliku čuti – a to je pohvala. O predstavi… Nastavi čitati →
Tramvajski prozor
Pokretna slika grada
Mizanscen jutra
Koliko rata
Stane u jedan život
Ako preživiš
Posljedica rata s kojom sam se pomirio jesu rupe u sjećanju. Fascinirano slušam kada mi prepričavaju događaje iz prošlosti u kojima sam navodno bio sudionik i ne mogu da vjerujem da se baš ničega ne sjećam. Zbirom godina, valjda, rupe… Nastavi čitati →
Proljeće stiže
Dočekujem ga tiho
Pun neke tuge
Izmiče zima
Reži prijeti cvili
Udara džemre
Neki novi klinci II Neće mladost iste stare pričeDojadilo da se na njih vičeŽeljna pravde, mira i slobodeUstala se da probudi mnoge Dosta mraka, zala im i tameUpališe baklje da konačno svaneVeć veliki ljudi – mi mislili djecaSa par mandarina… Nastavi čitati →
Saperi kišo
Svojom kapljicom svakom
Usrani svijet
Prevrnu se grob
Sunce tuđeg neba sja
A nad mostom tma
Više od dvadeset godina prošlo je otkako su me okolnosti – sportske i one druge – otjerale sa stadiona i fudbalskih utakmica. Sve je izgubilo smisao koji je nekada imao. Kako ovdašnje tako i one van ove zemlje. Previše novca,… Nastavi čitati →
Mota riječi
Bolnim rukama plete
Male tišine
Sinoć na povratku kući, zavučen u kragnu, pritisnut zimom, primijetim mladića koji s ružom stoji na ćošku gotovo prazne ulice. Obasjan svjetlošću praznične dekoracije izgledao je kao razglednica koju bi rado poslao nekome. Usporio sam korak, uživajući u prizoru. Iza ugla se pojavila djevojka… Nastavi čitati →
Smreka na simsu
Išaran prozor mrazom
Na pola mjesec
Suncem okupan
Snijegom zatrpan grad
U njemu l(j)udi
Vatromet slavlja
Ljudi kliču svom kraju
Sretan novi rat
Rominja kiša
Mačak prede dok sanja
Nad nama mrkla noć
Bijaše nekad
Lijepo posložen grad
Osta fasada
Prvi put sam mislio da je slučajnost. Naredna dva, nisam mogao pronaći razuman odgovor zašto me zaobilazi. Nemoguće je ne primijetiti me, a sačeka djevojku ispred mene da pronađe i pokaže mu kartu. Jutros konačno skontam. Imam knjigu u ruci… Nastavi čitati →
Pedeset sivih
Nijansi gustog smoga
Sex pod maskama
Sada već davne, ako je vjerovati Google-u, 2013. godine Jasminko Halilović je spremao promociju svoje knjige „Djetinstvo u ratu: Sarajevo 1992-1995.“. Kako se ne sjećam ni godine, neću se sjetiti ni da li smo se poznavali kada je svratio na… Nastavi čitati →
Na mjesto mjesta
Lancima kruzer vezan
A đe je Kotor
Pedeset i pet
Dovoljno zreo da znam
Da nemam pojma
Radosti zimske
Po prtini niz šljivik
S grane za vrat
Skupa smo roba
Zna to dobro Evropa
Snajper safari
Probudio sam se s užasnom glavoboljom. Ne dešava mi se često pa sam zatečen, zbunjen, nesnađen. Umjesto da ustanem i pronađem tabletu protiv bolova, ležim zatvorenih očiju i razmišljam. Glavo bolja. Ispadne da sam se probudio s boljom glavom nego… Nastavi čitati →
Minula je bol
Sad sve je nježno plavo
Spavaj anđele
Upoznali smo se ispred nekadašnjeg Teatra. Bila je prijateljica djevojke moga druga pa smo maksuz došli u taj “šminkeraj”. Naša baza bila je Steleks, i za to vrijeme i poimanje to su bile dvije nepomirljive krajnosti. Pričala je kao da… Nastavi čitati →
Ubi tišina
U društvu kojeg nema
Pad kroz duplo dno
Pomjeramo sat
Pomjereno vrijeme
Zablude stoje
Legenda svima
Vječnost mu znači ime
A samo čovjek
#halidjenapustiozgradu
Padaju maske
Na sceni podli i zli
Kulise Gaze
Mračno je nebo
Grizu muhe pred kišu
Izmiče ljeto
Godinama se već zajebavam po društvenim mrežama objavljujući fotke iz svoje male baštice (toliko mala da možeš pljunuti s kraja na kraj) u kojoj kako godine prolaze provodim sve više vremena. Ne i onoliko koliko bih želio, nažalost. Proglasio sam… Nastavi čitati →
Navlači bašta
Pidžamu žuto smeđu
Za san se sprema
Na vrh planine
Kroz oblak sunca zraka
Mirišu šume
Dolazi jesen
List u slobodnom padu
Odnosi vjetar
Njena se ruka
Uz moju ruku stisla
Tramvajska gužva
