Kategorija Instagram Story
Sanjam intezivno. Pokušavam da uhvatim nit svakog novog sna nakon buđenja koji se broje desetinama za noć. Tražim smisao. Uvezati sa dnevnim događajima, ljudima sa kojima sam u kontaktu. Ne uspijevam. Ne nalazim nikakvu vezu ni logiku. Nisu noćne more…. Nastavi čitati →
Statistički podaci kažu da je u prošloj godini u našoj zemlji razvedeno 2.385 brakova. Također stručnjaci iz ove oblasti prema istraživanjima bilježe povećan broj razvoda nakon ljetnih odmora ili tokom praznika. Još uvijek nema zvaničnih podataka ali predviđanja su i… Nastavi čitati →
„Sposobina“ – termin koji je ustanovio moj 17– godišnji sin za vrijeme partije remija koju je, nakon desetak izgubljenih, konačno pobjedio. Obrazlažući mi šta je zapravo htio reći, nakon što sam mu rekao da ta riječ ne postoji i da… Nastavi čitati →
Profesor Davidović, ako se dobro sjećam, došao je početkom četvrtog razreda srednje škole s Elektrotehničkog fakulteta, jer navodno nije imao doktorat ili tako nešto, pa više nije mogao biti profesor na fakultetu. Fascinantna pojava profesora „izrezanog“ iz jugoslovenskih filmova osamdesetih…. Nastavi čitati →
Zapravo je to trebao biti scenarij za kratki film. Uletivši u kuću, već s vrata i suznih očiju, doslovno sam nažvrljao nekoliko rečenica koje su trebale da mi posluže kao podsjetnik. Onda sam ušao pod tuš pokušavajući sa i iz… Nastavi čitati →
Ona je Žena.Muža još uvijek nije našla. A traži ga…Ljubavni oglas?Traži ga godinama već. Živjela je u jednom selu. Danas sa sinom živi u jednom od kolektivnih centara.Jednom od 121, koliko ih ima u zemlji što je predala aplikaciju za… Nastavi čitati →
Ja sam “četvorokvadratni poljoprivrednik” bez poticaja.To što vidite na slici su plodovi moga rada, ubrani sinoć, prije nego ću zaliti baštu. Jedna “berba”, za onoliko koliko nam treba za narednih par dana, izuzimajući krastavice koje sam pobrao da bih omogućio… Nastavi čitati →
Ustali smo tog jutra kao i bilo kojeg drugog.Avgust je već dvanaest dana bio u bašti.Doručkovali smo, popili kafu. Obukli se tek nešto malo svečanije od uobičajnog, gledajući u već spremljene torbe. Pomisao na put koji smo isplanirali uzbuđivao nas… Nastavi čitati →
Nakon duže vremena, bez pretjeranih obaveza. Svi poslovi privedeni kraju, novi još na organizacijskom čekanju. Bašta pokošena, povrće okopano, pobran dozreli paradajz i krastavac. Obrao nanu i „pristavio“ još jednu teglu za sok. Uz jutarnju kafu završavam knjigu „Mariamne“ nobelovca,… Nastavi čitati →
Dobio sam pismo. Pravo pravcato. U koverti. Pisano rukom.Istina, nije ga donio klasični poštar, već brza pošta, zajedno sa knjigom.– Joj ovih vaših mahala ni navigacije im ništa ne mogu. Jedva vas nađoh.Objasni mi ljubazni i dobro oznojeni dostavljač, dodavši… Nastavi čitati →
Navikli smo da svake dvije godine u vrijeme predizborne kampanje krenu sveopšti radovi u svim smjerovima i pravcima. Raskopavaju se ulice, asfaltira se uzduž i poprijeko, farba se i figurativno i doslovno, čisti, riba, polira, piše, sklada, režira.A to i… Nastavi čitati →
Najbolja Supruga i mjerna jedinica za sve na svijetu Lelica je starija od mene okruglo dvadeset dana. Naš sin Demijan svoj rođendan slavi dvadeset dana prije Lelice ali s trideset i tri godine zakašnjenja. Naš pas Bepo koji je kao… Nastavi čitati →
Muharem Meco bio je Lelicin dedo a ja mu onda, kao njen muž (guglao sam) dođem zet. Na žalost, kako to obično biva u našim krajevima, porijekla, identitete, običaje, klubove i partije za koje navijamo uzimamo zdravo za gotovo i… Nastavi čitati →
Prvi put da se ne radujem odlasku na put. Preovladava neki čudan osjećaj nesigurnosti i strepnje koji nisam osjetio godinama. Noć prije polaska loše spavam, budim se svako malo. Tješim se da sam zapravo ispao iz fola i da, ne… Nastavi čitati →
Kada sam 1997 godine pisao ovu priču, mislio sam da je simpatično zabilježiti nešto što će biti prošlost. Nešto što ću jednom svom djetetu izvući iz arhive i smirujući njegov gromoglasni smijeh, objašnjavati da su vremena bila drugačija, da jeste… Nastavi čitati →
Probudio sam se.U 7:19 stigla je viber poruka „Živi smo“. Pogledao sam na sat. Devet i petnaest. Prvi je dan Nove godine nakon noći u kojoj smo Lelica i ja, na moje oduševljenje a njenu žalost, proveli gledajući loše novogodišnje… Nastavi čitati →
Ima sigurno više od mjesec dana kako uporno izbjegavam da pogledam film „Quo Vadis Aida?“, Jasmile Žbanić. Isuviše toga se vrzma glavom posljednjih godinu dana što je izazavano još jednim u nizu ludila ovog „takotigrahpao“. Zima mi uz sve to… Nastavi čitati →
U ovom trenutku prevrnuće se želudac svima koji su imali tu nesreću da im budem urednik na nekadašnjem Studentskom eFM radiju kao i onima sa kojima sam radio na radionicama. Bijes u očima i gađenje bili su očiti na svako… Nastavi čitati →
Poslao sam ovu crticu kao eventualni tekst za “Školegijum”. Urednica je s pravom rekla, da je ideja ok ali da bi se trebala doraditi. Obrazložiti i razraditi, dodati koji citat i potkrijepiti moju tezu o kojoj govorim. Big Boss je… Nastavi čitati →
Sjedimo jedan preko puta drugog i ne zna se kome je gluplje u situaciji u kojoj smo se našli. Ja znam ko mi je kriv ali ne znam da li on zna. Smotan sam. Smješkamo se.“Lepo je sve to što… Nastavi čitati →
„Ubiće“ me Lelica kad vidi kako mislim da ni ovoga ljeta nećemo vidjeti mora. Ali procjene koje imam, a koje na žalost uvijek ispadnu onakvim kakvim sam izanalizirao se obično pokažu tačnim. Isključujući pandemiju, politički razvoj kakav živimo posljednjih godina,… Nastavi čitati →
Doručkovati. Obavezno popiti kafu, ishalati se. Terapija. Omega, D3, Cink, C vitamin, Aspirin protect, Siofor. Vremenska prognoza. Danas oblačno, popodne se očekuje kiša i snijeg. Znači, toplo se obući. Slojevito. Potkošulja, lagana majca dugih rukava, duks, jakna. Kabanicu ću u… Nastavi čitati →
Biće da u svakoj vojsci kao i u svakoj hijerarhiji već po činu ili funkciji možete odrediti karakter ljudi. Naravno uvijek postoje izuzetci. No ja ih nisam sretao. U vrijeme služenja JNA već pri samom pogledu na obilježja epoleta što… Nastavi čitati →
Prilikom mojih priprema za polaganje vozačkog, negdje krajem osamdesetih, sjedajući u fiću auto škole, instruktor je uzimajući podatke, pitao za ulicu. Kada sam mu rekao, promrljao je „To je moj deda“. Nisam ga razumio najbolje, pa sam ga pitao u… Nastavi čitati →
