Ližemo rane
Drugima sipamo so
Čudo su ljudi
Jasno je ko dan
Srbija mora da stane
Da krene dalje
Jutros u 3 sata i 38 minuta sam poginuo.Stojeći na platformi nekog visokog hangara, na mene se sručilo cijelo brdo zemlje, kamenja i željezne konstrukcije. Poslije sam dugo ležao sa dvije mačke na prsima koje su me oplakivale. Čekao sam… Nastavi čitati →
Potpisaše mir
Krvavih ruku do lakta
Na groblju slave
Predali smo se
Od vlastitih života
Ruke smo digli
Nemam pojma o ekonomiji još manje o ekonomskoj matematici.Propustio sam „Crveni karanfil“, manifestaciju kojom se obilježavao završetak srednje škole jer sam pao na popravni iz matematike. Pritom sam i administrativni idiot koji kad se nađe pred više od dva papira,… Nastavi čitati →
Edukativan i zabavan kompletić od 6 slikovnica, zgodan za novogodišnji paketić, rođendanski poklon ili bilo koju drugu svrhu koja služi zaljubljivanju djece u književnost. “U ne baš obimnoj domaćoj produkciji slikovnica za djecu pokušali smo napraviti originalan, zabavan, duhovit i… Nastavi čitati →
Podcast “Mogu li da pitam?” u kojem Ema Agić razgovara sa Amelom Ivković O’Reilly, iskusnom nutricionistkinjom sa dugogodišnjem radnim iskustvom na internacionalnom nivou i članicom renomiranih nutricionističkih i medicinskih udruženja.
Godina nova
U kontru ide svijet
Uzalud želje
Ako je suditi po onome što ovih dana imamo priliku gledati u Srbiji, ozbiljno ljuljanje režima kreće s jedinog logičnog mjesta – obrazovnih institucija. Jer tamo je pamet, za razliku od ministarstava gdje uglavnom borave vršioci nužnosti. Istina, bilo je potrebno vremena… Nastavi čitati →
Nema krivice
Nema odgovornosti
Kunu se Bogom
U nekih sedam godina od kako je zatvoren Studentski eFM radio i od kada sam odradio posljednju emisiju, samo jednom sam sanjao sebe za miksetom i mikrofonom. Neku noć sam ponovo plovio eterom. U snu. Ne pamtim detalje ali sam… Nastavi čitati →
Iza oblaka
Ukazalo se jutro
Obasja sunce
Otvorim oči
Napolju kiša i rat
Zatvorim oči
45° 5′ 36.49″ N * 17° 0′ 35.39″ E Okrenuo je ključ u bravi. Dva puta. Onako kako mu je majka uvijek govorila. Ne osvrćući se, kamenom stazom izašao je kroz vrt, zatvorivši malu željeznu kapiju, koju je davno nekad… Nastavi čitati →
Trafika je san
S pogledom na more
Čekajući kraj
Ta jedna zemlja
Ljepotu svoju nosi
Kao prokletstvo
Pod krovom svrake
Mahalom rasuta drva
Miriše snijeg
Ubijaju nas
Profesionalnošću
Zli amateri
Najduži metar
Od guzice do glave
Teško savladiv
45° 5′ 36.49″ N * 17° 0′ 35.39″ E Mogao bih napisati da je tog jutra, baš u tom trenutku dok smo prolazili, počelo lijevati s neba da smo morali smanjiti brzinu ili da smo čak morali stati i sačekati… Nastavi čitati →
Razbistri misli
Bura što raznosi so
Huk zimskog mora
Još od rođenja
Znamo epilog i kraj
Pa opet drama
Budnim me drži noć
Pritišće crnilo mraka
Kao na straži
Sruči se na nas
Zemlja kamenje i mulj
Izborne noći
