zokacatic.com

Tražim posao u trafici s pogledom na more..

148

Preteča bješe
Pretećiće i sve nas
Protiče Bosna

UsPutni zapisi – Na nama lanci zveče

44° 10′ 42″, 16° 23′ 19″

„Jesi li ti sada sjena u vlastitoj kući?“

          „Pa, moglo bi se i tako reći, proganjam samog sebe.“

         … Nastavi čitati →

U paralelnom univerzumu

Premijer i ministarka su izašli iz službenog automobila, krenuli u susret direktoru i osoblju Doma za djecu bez roditeljskog staranja koji su ih čekali ispred ulaznih vrata. Kada su ugledali televizijsku ekipu, pogledali su se i nisu bili sretni… Nastavi čitati →

147

Oplela kiša
Mačke su podvile rep
Kolo vodi miš

146

Plaču nam šume
Kraj cesta balvana red
Bez ruku glava

145

Bez nacije zlo
Korupcijom ubija
Čekamo svoj red

144

Produžio dan
Februar prođe za čas
Narcis u cvatu

Susret

Iskočili smo jedno drugom iza ugla. Koračajući u susret, gledali smo se u oči kao da smo se nadmetali ko će prvi skrenuti pogled. Činilo se i da usporavamo hod odlažući mimoilaženje. A onda, na samo nekoliko koraka do… Nastavi čitati →

143

Nije mogao
Niti htio šutjeti
Čovjek to bješe

142

Ne naginji se
Hodamo po ivici
Zdravog razuma

Preporučujem se

„Hajde prvo da preciziramo da je vašoj šali da ste „dijabetičar u pokušaju“ istekao rok trajanja i da prihvatite činjenicu da imate šećernu bolest. Onda da ustanovimo da je terapija koju još uvijek pijete prevaziđena prije dvije godine a… Nastavi čitati →

141

Ranije legnem
Al neće na oči san
Desant na misli

140

O “uzvišeni”
Bacili ste kamen prvi
Bi kamenolom

139

Pojačajte zvuk
Da čujete tišinu
Što se prolama

138

Dnevna zapovjed
Tu me prave budalom
Tu ne kupujem

UsPutni zapisi – Ponekad kao da lebdim

44.8125° N, 20.4612° E

Nikada, ali baš nikada nisam volio slavlja. Praznike bilo kakve, rođendane, godišnjice, dane ovoga ili bilo čega. Posebno ne volim dočeke Novih godina. To usiljeno, nasilu veselje nisam nikada razumio ni prihvatio iako sam… Nastavi čitati →

137

Ližemo rane
Drugima sipamo so
Čudo su ljudi

136

Jasno je ko dan
Srbija mora da stane
Da krene dalje

Zapiši, zaboravićeš

Jutros u 3 sata i 38 minuta sam poginuo.
Stojeći na platformi nekog visokog hangara, na mene se sručilo cijelo brdo zemlje, kamenja i željezne konstrukcije. Poslije sam dugo ležao sa dvije mačke na prsima koje su me oplakivale. Čekao… Nastavi čitati →

135

Potpisaše mir
Krvavih ruku do lakta
Na groblju slave

134

Predali smo se
Od vlastitih života
Ruke smo digli

« Starije objave Novije objave »

© 2026 zokacatic.com

Politika privatnosti | Uvjeti korištenja