Autor zoka
Uzeće ruduUzeće nam i dušuPokopaće nas
ObrazovanjeBez obraza i znanjaDjeci nafaka
Ljudski rod je mrtavUmotati u GazuDa ne počiva
Pogledom samoSvu ljubav svijeta daRetriver zlatni
42°55′30″N 17°37′00″E „Ljepota je u oku posmatrača“ – pisalo je nekad na zahrđaloj građevinskoj ogradi u Mostaru na Bulevaru kod Španskog trga. Ko zna za grafit zna i kako je izgledao taj kraj. Ko je uprkos ruševinama imao mogućnost da… Nastavi čitati →
Upomoć viču
Ljudi zatočeni smo
U svojoj glavi
Gore pod oblak
Pruženih krila ptica
Ja joj k’o tačka
Jutros u bašti
Procvjetao Hadžibeg
Pa se hadžija
44° 49′ 14.7″ N 13° 52′ 42.95″ E „Ti si trajno oštećena roba i umjesto da pokušaš da popraviš šta se popraviti da, prije konačnog isteka roka trajanja, ti sam sebe zabluđuješ, opterećuješ stvarima koje se nije moguće promijeniti. Živiš… Nastavi čitati →
Zalazi sunce
Miriše trava i mak
Jagode šumske
Uz more šuma
Tamo tišina i red
Dok ljudi nema
Starost uz more
Tuge bolesti smrti rat
Naplakati sve
42°43′48″N 17°51′40″E Imam još uvijek original. Komad papira, na kojem je Rogi prepisao pjesmu iz neke knjige. Isto veče smo je znali napamet i od tada je bila „na repertoaru“. Bilo je to vrijeme u kojem smo, mladalački zaneseni tražili… Nastavi čitati →
Fauna flora
Bistra voda, vazduh čist
Živa priroda
To da sam levat ne umanjuje činjenicu da, pretpostavljam kao i većina ne obrati pažnju na neke naizgled nebitne stvari a koje bi trebale biti suštinske. Egzistencijalne, svakodnevne koje bi naše živote učinile kvalitetnijim, jednostavnijim i u konačnici jeftinijim. No… Nastavi čitati →
Ukrstih olovke
Pokušavajući da
Nađem smisao
More me more
Možda mogu i moram
Morem na more
Rasu se behar
Prekriše latice tlo
Sutradan snijeg
Magnolije cvat
Kao život čarobno
Proleti za čas
Vodiš mi ruku
Baštensku ružu kratim
Osjećam tu si
Stižu sad rode
Gnijezde se gnijezda
Krovove krase
Pjesnik kad ode
Tužan i nedorečen
Ostane svijet
Za svaku bolest
Izuzimajući smrt
Zrno ćurekota
Osmoga marta
Tražila pravo na rad
Dobila cvijet
Prebacio u šestu brzinu, nasmijavši se. Ima tome pola godine, vozeći autoputem, prijatelj ga je pitao zašto ne prebaci u šestu i on je nakon deset godina posjedovanja auta, saznao. Sada kad god je u prilici da vozi tom brzinom… Nastavi čitati →
Izlaz iz šume
Obično se nalazi
Kod nekog stabla
Udari džemre
Snažno zatrese zemlju
Skoro će laste
I opet sam odustao. Taj glupi osjećaj blama, strah od reakcije, ono vječito – šta će ljudi reći? Ko zna po koji put. A baš je bila prilika. Možda najidealnija do sada. U maloj čekaonici ambulante porodične medicine, bila je… Nastavi čitati →
Uz put sijeno
Kantri na hrt2
Slavoni i ja
“Tako se bojim
Molim vas da dođete
Uskoro će mrak”
Okupa sunce
Februarski hladan dan
Raspjeva vrapce
Osjećaj čudan
Trena ovog od oca
Stariji da sam
Rođen godinu i četrnaest dana nakon što je njegov dedo uhvaćen u raskoraku. Doslovno. Šetajući sa svojom unukom, otkazalo mu je srce iz četvrtog pokušaja. Na ulici. Nana će kasnije često pominjati, da joj je noć prije, rekao da bi… Nastavi čitati →
Plivaju patke
Miljacka svojim tokom
Odjednom galeb
Stegao minus
Mačići majku traže
Iz kuća crni dim
U ime oca
Ubijaju ti djecu
Sine Božiji
Doček za želju
Da djeca Palestine
Dočekaju mir
Za podcast njemačkog WDR-a zamoljen sam da ispričam nešto o dočecima novih godina i izaberem jedan koji posebno pamtim. Pa evo…
Najkraći je dan
Noć duga mračna hladna
ŽSlavlje rudara
Odmara more
Galeb ga krilom mazi
Na pučini brod
Moj modni izričaj, bi se prije mogao nazvati krik sezone. S naglaskom na krik, bez obzira na godišnje doba, sezonu, trendove…Glavna odrednica, većeg dijela života bilo je kako pokriti stomak, s kojim sam se u ovim godinama već i pomirio,… Nastavi čitati →
Izlazi sunce
Kroz smog se nazire dan
Dišemo na škrge
Hirurški tačan
Rez po ivici noći
Kroz to će jutro
Godina, u kojoj je stara odlučila da se pridruži starom. Godina, upravo onoliko koliko je on imao, kada je otišao u vječna lovišta. Za dva mjeseca ću biti i zvanično stariji od oca. Godina druga, od kako je dijete otišlo… Nastavi čitati →
Rođena kao plod ljubavi njenih roditelja, kako valjda nastaje manje-više svako dijete. Okolnosti nisu bile onakve kakve su zamišljali, ali ko još mari za to. Kao i sve do sada u njihovoj prvo vezi pa i braku, stvari su se… Nastavi čitati →
Vuče se jesen
Novembar već kupi prnje
Skoro će snijeg
Krv na ekranu
Uživo gleda se smrt
Za ručak leća
Nemam pojma o muzici. Muzički razvoj mi je stao onog trenutka kada sam otkrio Arsena Dedića. Meni bilo dosta. Naravno, muziku slušam u različitim prilikama i situacijama. Pasionirani sam ljubitelj radija, a i sam sam bio čovječuljak koji živi u… Nastavi čitati →
Prvi put bez tebe
Bašta se sprema za san
Zima bez kraja
#mama
Pisao bih tebi pjesme Ne bi stao. Slagao bih lijepe riječi, od Tomaša krao. Kad bi znao. Kad bi znao, Sve od sebe ja bih dao Pa da pjesnik na tren budem. Mehmed Begić, Bi se zvao. Karakašu, pustio bi… Nastavi čitati →
Za svu tu djecuDovoljno krevetićaImaš li Bože
Molićeš Boga
Da smanji vatre pakla
Za parče gaze
Okrznuli smo se ramenima. Blago, jedva osjetno.Ona, odokativno u ranim tridesetim. Kačket na glavi, ispod kojeg se spušta duga crna kosa do pola leđa. Egzotično, tamnoputo lice. Onakvo kakvo primijetite. S kojeg prvo vidite profinjen, inteligentan izraz, potom samouvjerenost a… Nastavi čitati →
Pune mi oči
Praznina dušom zjapi
Okreće jugo
I kako to obično biva, nedostaje jedan papir. Ovoga u pitanju je smrtni list. Kažem da nije problem, da mi je opština tu u blizini i da se vraćam brzo. Šalterska sala u opštini „vrednijoj od deset drugih“ izgleda mrak…. Nastavi čitati →
Dolazeći mrak
Nemir i zebnju nosi
Jutra su hladna
Prebacila pedesetu. Doslovno prebacila. Sve preko svojih leđa. U naletu je zatekao rat. Onda kada se činilo da je svijet pod njenim nogama, da je ‘ravna ploča’ koju će koracima od sto milja, u brižno čuvanim starkama, pregaziti skačući s… Nastavi čitati →
Film je autorski uradak štićenica i štićenika KJU Dom za djecu bez roditeljskog staranja a u kojem učestvuju i djeca migranti, Abulf ezl Hosseini, Safaa Almahi, koji su u trenutku snimanja boravila u BiH. Naslovnu ulogu odigrala je Kanita Mučišta… Nastavi čitati →
Umjesto glasa
Najviše toga kažem
Šuteći samo
Viju zastave
Zapišan teritorij
Plivaju govna
Mirišu dunje
Zimnica u pripremi
Sad ljetu je kraj
Mnogo ljudi se užurbano kreće tražeći svoj peron. Nervozni vozači u bijelim košuljama i teget pantalonama na peglu, hodaju okolo s priznanicama u rukama koje ispisuju kada smjeste nečije kofere u prostor predviđen za to. Negoduju zbog krupnih novčanica koje… Nastavi čitati →
Lastavica pjev
Bonaca, miriše bor
Jutro uz more
Na tihoj vatri
Sa ljudskim likom sretnim
Kuha se žaba
Moj stari je vjerovatno bio razočaran po pitanju nekih mojih (ne)interesovanja. Doduše, to nikad nije rekao ali moglo se pročitati iz njegovih grimasa i gestikulacija u pojedinim situacijama. Mislim da je smatrao da nisam dovoljno muško po njegovim svjetonazorima koje,… Nastavi čitati →
Zagrmi pa sjevne
Plešu na buri barke
More od pjene
Film radionice igranog filma 20. jubilarne Ljetne škole filma Šipan 2023. g. Polaznici: Pero Boroje, Andrea Đurović, Nika Bibica, Ante Urđević, Antun Cvjetković, Ivan Marković, Ea Vetma, Iris Kapidžić, Sara Berdović, Panthea Atabeyki, Marina Kukavičić, Lovro Simunović, Ella Muhoberac, Mara… Nastavi čitati →
U tuđinu sin
Majka na onaj svijet
Kud sa mislima
Tačno sam znao da ćeš se pojaviti. Haj’ ne zajebaji mali, kao da tebi cijeli život iko nedostaje. Sam si svoj i sve što bi se i kao savjetovao, bilo je reda radi a na kraju bi ionako uradio kako… Nastavi čitati →
Grubi su ljudi
Slabo koriste mozak
Cvjetaju tikve
Uzdahnu platan
Što silne tajne čuva
Šipanske Luke
Ovaj video je rezultat jednodnevne radionice sa mladim ljudima, okupljenim oko udruženja ADOPT iz Srebrenice. Njihova želja je da urede baštu iza zgrade svog udruženja. Prolazeći kroz radionicu video produkcije, željeli smo istovremeno provjeriti uticaj društvenih mreža i njihove mogućnosti… Nastavi čitati →
Lavanda cvate
Marljivo rade pčele
Žubori potok
Spaljena trava
Žega oduzima dah
Iz daljine cvrčci
Ne može bolan tako, nemoj bit hajvan!Možda to tebi izgleda estetski bolje rješenje ali nije funkcionalno. Galami komšija za kojeg više niko i ne pamti gdje je radio i čim se bavio prije. Ali nakon rata postao je majstor, i… Nastavi čitati →
Za lijevi dlan
Ujeo me komarac
Konačno bogat
Pere se savjest
Velikim riječima
Centrifugalno
Ljubav je tamo
Gdje se šutnjom kaže sve
Išaret samo
Vjerovatno sam već pominjao kako posljednje vrijeme intezivno sanjam. Najčešće se ne sjećam svega ali tu i tamo ostane po neka prosanjana ludost. Recimo neki dan, ja dok spavam, požurujem sebe u snu, koji piša, da požuri i završi jer… Nastavi čitati →
Od svih zemalja
Najviše volim svoju
Zemlju u bašti
Konačno stade
Razvedrilo se nebo
Kišne će gliste
Razmišljam o tome od kako sam pročitao prvu informaciju o dječaku koji je u OŠ Lukavac, pucao iz pištolja na nastavnika, teško ga ranivši. Bez obzira na još uvijek svježe emocije koji nosimo u sebi, nakon beogradske tragedije, opet smo… Nastavi čitati →
Posljednje vrijeme, intezivno sanjam, budeći se, u prosjeku svakih dva sata u potpunom čudu od silnih gluposti koje me u snu spopadaju. U jednom od bunila između buđenja, dok ponovno tonem u san, strepeći od sadržaja narednog, pomislim kako je… Nastavi čitati →
Trenutno u BiH, postoji 17 prečistača otpadnih voda, koji rade prečišćavanje komunalnih otpadnih voda. Dva su problema koji se pojavljuju, zbrinjavanje mulja koji nastaje u procesima prečišćavanja i kojeg se godišnje generira 9500 tona. Drugi problem je bacanje čvrstog otpada,… Nastavi čitati →
Eno, tamo do one šume. Sve ti je to to. Nema čega nema, teško mi pobrojat. Al eto sve što ti može pasti na pamet, ima. Volim se ja našalit pa reć to ti je jedina zemlja koja je moja… Nastavi čitati →
Zlom zaudara
Zločinac zla zaziva
Zatočiti zle
U toru ljudi
Ovce bezbrižno pasu
Sloboda bleji
Blijedo je zurio u komad papira koji je bio pred njim. U pravogaoniku, koji se protezao preko polovine lista, bio je iscrtan zec u karikaturi iznad čije glave je bio oblačić kao u stripu, u kojem je pisalo Hej, kako si?… Nastavi čitati →
Pokisla bašta
Buja korov i trava
Na cvijetu puž
Dragan Komadina je bosanskohercegovački dramaturg i dramatičar. 2007. Godine je završio studij na Odsjeku za dramturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti. Danas na istoj radi kao vanredni profesor na Odsjeku za Dramaturgiju. Dragan Komadina autor je brojnih drama, koje su premijerno… Nastavi čitati →
Priroda vrati
Ono što baci čovjek
Pameti plitke
„Škole mira“ inicijaticiva je Centra za mirovno obrazovanje koja ima za cilj da u „podjeljenim“ sredinama kroz zajednički rad, učenicka, nastavnika i nastavnica, ali i njihovih roditelja, po prvi put prepoznaju jedni druge, druže se i zajedno sudjeluju na rješavanju… Nastavi čitati →
Jorgovan vene
Ptice pokislih krila
Utapa se maj
Adopt Srebrenica, kao neformalna grupa, nastala je 2005. godine, nakon što je doktorici Irfanki Pašagić dodijeljena Međunarodna nagrada Alexander Langer. Nastao iz potrebe da okuplja ljude koji dijele zajedničke vrijednosti i viziju Srebrenice, kao dokaz da postoje oni koji doprinose… Nastavi čitati →
Svijet je sjeban
Ljudi nisu u vinklu
Znal’ ko majstora
Mozak na paši
Praznik rada neradan
Jadno je janje
Zima ad acta
Proljeću širom vrata
Pjevaju vrapci
Odlaze ljudi
Kuće ostaju prazne
U njima snovi
Alen Kristić je teolog, pisac i prevoditelj. Protekla dva desetljeća sudjelovao je u osmišljavanju i realizaciji projekata iz područja dijaloga religija, svjetskog etosa, ljudskih prava, opraštanja, pomirenja i mirovnog obrazovanja. Težišta njegovog rada su odnos religije i politike, mirotvorni potencijal… Nastavi čitati →
Lome se grane
Pod proljetnim snijegom
Zbunjene laste
Okrenuo se oko sebe i laganim, gotovo plesnim korakom, krenuo niz ulicu. Njegovo dvadesetjednogodišnje srce ubrzano je kucalo a osmijeh nije mogao skinuti s lica. Još od aprilskog bombardovanja i ustrojavanja NDH te 1941. godine, nije imao dilemu na kojoj strani… Nastavi čitati →
Hodam, ne stajem
Koraka koliko još
Dok ne nestanem
Želimir Altarac Čičak (Sarajevo, 21. avgust 1947. – Sarajevo, 26. mart 2021.) “I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja zaustavi i nadjača bolnu pjesmu vjetra a aleje ponovo ožive životom proljeća ja kliktaću nestanku svome.”
Misija Muzeja ratnog djetinjstva je kontinuirano i po najvišim standardima dokumentirati i digitalizirati materijale koji se odnose na odrastanje u ratu, a zatim ih prezentirati kroz različite medije, s ciljem edukacije što šire publike o ovom iskustvu. Pored toga, Muzej… Nastavi čitati →
Igramo strasno
Naš teatar apsurda
Iz dana u dan
