Hodam, ne stajem
Koraka koliko još
Dok ne nestanem
Igramo strasno
Naš teatar apsurda
Iz dana u dan
Buja fašizam
Patrijahat u cvatu
Sumrak proljetni
Sad živimo svi
Evropske vrijednosti
DemoNkratije
Radničku klasu
I inteligenciju
“Ubi” algoritam
Kako u mene
Istinski sretnog stane
Toliko tuge
U svemu njen trag
K’o lagan i veseo san
Leptirice let
Trese se zemlja
Ne pomiče ljudski um
A mrvi nam kosti
Misli kad skrećem
Nikad ne dam žmigavac
Sebe da zbunim
Kiša pa snijeg
Uglja miris se širi
Pod strehom mačke
Govore djeca
Roditeljskim jezikom
“Nož” njihov nose
Naša sadašnjost
Bez iskrene prošlosti
Nema budućnost
Entuzijazam
U vrijeme odluka
Od ponedjeljka…
Jutro c’jepa noć
Iz neba curi sipa
Magla guta grad
Munje kroz kišu
Vjetar sad forsira mrak
Iz daljine psi
Pokisla vrana
Na suhoj grani trešnje
Miriše snijeg
Svašta bi da znam
Ali vremena baš nemam
Zato putujem
Svo zlo zemaljsko
U svakom od nas spava
Ne pravi buku
Tri kišna dana
Beograd ne zna tu sam
“Magi” da tražim
