Vjerovatno sam već pominjao kako posljednje vrijeme intezivno sanjam. Najčešće se ne sjećam svega ali tu i tamo ostane po neka prosanjana ludost. Recimo neki dan, ja dok spavam, požurujem sebe u snu, koji piša, da požuri i završi jer ćemo se upišat na javi. U zadnji momenat i na opšte zadovoljstvo smo svi obavili svoje radnje.

Noćas sanjam kako me Davorin Popović uči da pjevam. Kaže mi “dobar si al’ moraš naučit’ neke finese”. Baš smo se napjevali. Probudim se jutros s osmjehom na licu, pa se tek onda sjetim da smo u snu pjevali “Glavo luda” i odvalim se smijat’.

Kao ilustracija ovoj bilješci je jedan od spotova, iz ako se ne varam novogodišnjeg šoa Indexa, na kojem sam mladi ja radio kao asistent tona na tadašnjoj Televiziji Sarajevo i imao priliku biti u njihovom društvu, čak nekoliko dana.