Pažnju mi je privukla smiješna karikatura.Po prvi put ću posegnuti za novinama, spuštenim na ivicu stola, koje su se redovno kupovale u mojoj kući ali se nisu smjele otvarati dok stari ne bi završio sa čitanjem. Večernje novine i kolumna ilustrovana karikaturom njegovog lika sa velikim naočarima i brčinama.Od te neke, recimo trinaeste godine ako se dobro sjećam, osjetiću se odraslijim jer sam od tog dana i ja imao svoj sadržaj koji ću redovno isčitavati u novinama.U danima mladosti, pored našeg kafića u kojoj smo bili “mala raja”, (velika su bili igrači Želje, novinari i likovi koje je opisao Benjamin Filipović u svom sjajnom filmu “Praznik u Sarajevu”), imali smo običaj s vremena na vrijeme zalaziti u kafane u kojoj su se održavale poetske večeri ili su sjedili zanimljivi likovi poput njega i tada to nismo znali, ljudi koji će ovaj grad učiniti velikim a kojima to nikada neće biti priznato u novijoj istorii. Izbrisani zajedno sa vremenom, pronalazimo ih u tragovima književnih djela ili u sjećanjima rijetkih koji nisu pristali na prilagođavanja.Da li je to bilo u nekadašnjoj kafani Istra ili u nekom bircuzu u Kranjčevićevoj ne bih znao reći ali “poslao” me je po cigare, kako je to nekako bilo uobičajeno za to vrijeme u odnosima male i velike raje, bez obzira što nismo bili iz iste kafane.Malo je reći da sam bio ponosan što sam baš ja “izabran”.Ponosan, baš kao i sada u pedesetoj dobijem priliku da interpretiram njegove priče.
Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. I čini se da nakon što sam gotovo postao “većinski vlasnik” svog života, sve je vodilo k tome. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama.
Odgovori