Zoka Ćatić
Svo zlo zemaljsko
U svakom od nas spava
Ne pravi buku
Tri kišna dana
Beograd ne zna tu sam
“Magi” da tražim
Sklapam haiku stih
Dok čekam gradski prevoz
Dramu napisah
Prodajem dušu!
Može i zamjena za
Stan u Rovinju
Za lajk za “slavu”
Šaljemo djecu u smrt
Tuga na dan dva
Vremena nemam
Za životni ritam brz
Žurim polako
Sad mrtvog brišem broj
Memorije sve više
Za uspomene
Godine lete
Sad star sam skoro k’o ti
Nedostajanje
Dragi moji matorci, Konačno ugrabih malo vremena da vam napišem opširan mail koji znam da iščekujete pored površnih svakodnevnih porukica koje razmjenjujemo. Skoro je mjesec dana od kako sam ušla u tramvaj broj 7 koji me je odvezao u novi… Nastavi čitati →
Slušam s pažnjom
Svijet urla oko mene
Čujem tišinu
Svezala kosu
U smrt da ode lijepa
Za pravo drugih
Isti nam je kraj
Zemlja je ista za sve
Bio luda il’ kralj
Ta izreka „pao kamen sa srca“ mu je oduvijek bila u najmanju ruku čudna. Za razliku npr. od kamena u bubregu koji je posljednjih godina, bez medicinskih intervencija, samostalno izbacivao. I to je bilo manje-više očekivano, uzimajući u obzir starosnu… Nastavi čitati →
Odlazi ljeto
Krilom mu maše galeb
Agava u cvatu
Brda doline…
Ni geografski atlas
Nakon izbora
Izborni plakat
Pokraj ceste na putu
Zarasle njive
Na morskom žalu
Opušci boce kese
Za ručak riba
