Zoka Ćatić
I opet sam odustao. Taj glupi osjećaj blama, strah od reakcije, ono vječito – šta će ljudi reći? Ko zna po koji put. A baš je bila prilika. Možda najidealnija do sada. U maloj čekaonici ambulante porodične medicine, bila je… Nastavi čitati →
Uz put sijeno
Kantri na hrt2
Slavoni i ja
“Tako se bojim
Molim vas da dođete
Uskoro će mrak”
Okupa sunce
Februarski hladan dan
Raspjeva vrapce
Osjećaj čudan
Trena ovog od oca
Stariji da sam
Rođen godinu i četrnaest dana nakon što je njegov dedo uhvaćen u raskoraku. Doslovno. Šetajući sa svojom unukom, otkazalo mu je srce iz četvrtog pokušaja. Na ulici. Nana će kasnije često pominjati, da joj je noć prije, rekao da bi… Nastavi čitati →
Plivaju patke
Miljacka svojim tokom
Odjednom galeb
Stegao minus
Mačići majku traže
Iz kuća crni dim
U ime oca
Ubijaju ti djecu
Sine Božiji
Doček za želju
Da djeca Palestine
Dočekaju mir
Za podcast njemačkog WDR-a zamoljen sam da ispričam nešto o dočecima novih godina i izaberem jedan koji posebno pamtim. Pa evo…
Najkraći je dan
Noć duga mračna hladna
ŽSlavlje rudara
Odmara more
Galeb ga krilom mazi
Na pučini brod
Moj modni izričaj, bi se prije mogao nazvati krik sezone. S naglaskom na krik, bez obzira na godišnje doba, sezonu, trendove…Glavna odrednica, većeg dijela života bilo je kako pokriti stomak, s kojim sam se u ovim godinama već i pomirio,… Nastavi čitati →
Izlazi sunce
Kroz smog se nazire dan
Dišemo na škrge
Hirurški tačan
Rez po ivici noći
Kroz to će jutro
Godina, u kojoj je stara odlučila da se pridruži starom. Godina, upravo onoliko koliko je on imao, kada je otišao u vječna lovišta. Za dva mjeseca ću biti i zvanično stariji od oca. Godina druga, od kako je dijete otišlo… Nastavi čitati →
Rođena kao plod ljubavi njenih roditelja, kako valjda nastaje manje-više svako dijete. Okolnosti nisu bile onakve kakve su zamišljali, ali ko još mari za to. Kao i sve do sada u njihovoj prvo vezi pa i braku, stvari su se… Nastavi čitati →
