Pisao bih tebi pjesme

Ne bi stao.

Slagao bih lijepe riječi,

od Tomaša krao.

Kad bi znao.

Kad bi znao,

Sve od sebe ja bih dao

Pa da pjesnik na tren budem.

Mehmed Begić,

Bi se zvao.

Karakašu, pustio bi

da me na svoj način pita.

A znaš šta to znači

da pohvali bar dva stiha.

Nemam štiha.

Huremagić Ramiz, da sam

Ko Krajina ljut i smion

Slagao bih tebi rime

S tobom rujna vina pio.

Kad bih smio.

Ko Pogačar da zapletem

Sve stihove i sve verse

Da opišem njima, tebe

Činjenice-kontraverze.

Nemam veze.

Il’ ko Cvijetić, dar da imam

Makar sve na crno vuklo,

Pa da riječi sve uštimam

Ne bil’ srce ludo tuklo.

Jesam puk’o.

Želio bih da sam vičan.

Volio bih znati.

za tebe bih bio spreman

Veličković da me „krati“.

Pa ti shvati

kolika je ljubav moja.