Okrznuli smo se ramenima. Blago, jedva osjetno.
Ona, odokativno u ranim tridesetim. Kačket na glavi, ispod kojeg se spušta duga crna kosa do pola leđa. Egzotično, tamnoputo lice. Onakvo kakvo primijetite. S kojeg prvo vidite profinjen, inteligentan izraz, potom samouvjerenost a tek onda i pravilne crte koje ga čine lijepim. Jednostavna majica kratkih rukava sa velikom, šarenom aplikacijom i izbledjele farmerke. Stas, primjeren ljepoti.
Kretao sam se s odjela voća i povrća, dijagonalno prema policama s mliječnim proizvodima, a ona je odlučno gazila dijagonalu s hljeba i peciva prema odjelu zdravih proizvoda. Ramena su nam se dotakla kod male, niske stalaže sa neosnovano skupim sirevima.
Pogledi su nam se, preko dvije prodavačice, sreli na suprotnim stranama ogromne kružne vitrine. Ona je bila na strani mliječnih proizvoda, ja preko puta, na suhomesnatim proizvodima. Rukom je dotakla kačket i blago glavom zabacila duge pramenove kose preko lijevog ramena. Napravio sam pokret rukom češući bradu i razmišljajući o izboru salama. Gotovo istovremeno, ona je napravila korak svoje lijevo, ja svoje desno. Zatim je prišla korak bliže vitrini i izgovorila svoju narudžbu prodavačici. Potom sam to isto učinio i ja. Za vrijeme dok su nam rezale, njoj sir, meni salamu, kao po dogovoru, ona je krenula uz vitrinu, razgledajući ponudu suhog mesa i sudžuke, dok sam ja krenuo u toj zamišljenoj kružnici u suprotnom smjeru od nje, razgledajući ponudu salata. Onda smo se vratili na početne pozicije, preuzimajući svoje narudžbe. Ona je potom nestala iza police s čokoladama, dok sam ja nastavio pravolinijski prema zamrznutim proizvodima. Između rafova s keksima, sreli su nam se pogledi, da bi odmah potom zašli iza stalaže s kafom. Ponovni susret, kod brašna, soli i drugih začina, pa opet zamicanje kod ulja i sirćeta. Naglo sam skrenuo, sjetivši se da nam treba papirnog ubrusa. Trenutak kasnije našla se paralelno sa mnom, samo s druge strane kod praška za veš i omekšivača. Igra se nastavila na sljedećem redu posloženih stalaža, ja gledajući hranu za mace a ona birajući kreme za lice. Leđima okrenuti jedno drugom pitao sam se zašto više nema kiselih krastavica u malim teglama dok je ona birala neke čudne sosove. A onda smo se istovremeno okrenuli i konačno krenuli u istom pravcu, ona par koraka iza mene. Stali smo ispred stalaže sa vakumiranim suhomesnatim proizvodima. Ja sam napravio korak ulijevo, pružajući ruku prema čajnoj kobasici, ona korak ulijevo prema pršuti. Onda sam prošao iza nje, iskoračivši njeno desno prema vakumiranoj šunci, ona moje lijevo prema suhim kobasicama. Vratio sam se korak nazad, razmišljajući, isplati li se uzeti na akciji 4 pakovanja viršli i da li je ta akcija pred istek roka trajanja, dok je ona bezobrazno stala ispred mene, birajući u asortimanu suhog vrata. Odustao sam od viršli, pomjerivši se prema vakumiranim sirevima, ona se odmakla na suprotnu stranu, uzevši dimljenog lososa iz zamrzivača. Onda sam krenuo u njenom pravcu, sjetivši se da treba uzeti sok, dok je ona krenula prema meni, spuštajući smrznutog lososa u korpu. Ponovno laki doticaj ramenima u prolazu prije nego će nam se putevi opet ukrstiti, nakon što ja uzmem sok i krenem prema kasi a ona izbije iza rafa s keksima. Meni se učinilo da je najmanja gužva na kasi dva, dok je ona odlučno stupala prema kasi predviđenoj za kupce sa ne više od pet proizvoda. Spustivši korpe na pokretne trake, kao da je muzika koja nije ni svirala utihnula.
Ekološki osvješteni, vadili smo cekere, pakujući kupljene proizvode, s donje strane kasa. Onda je ona otišla put DM-a a ja prema pokretnim stepenicama koje vode u stvarnost.

facebookobjavi na fejsu
Twittertvitni na tviteru
Followprati me