“Gdje si poš’o?”

Doručkovati. Obavezno popiti kafu, ishalati se. Terapija. Omega, D3, Cink, C vitamin, Aspirin protect, Siofor. Vremenska prognoza. Danas oblačno, popodne se očekuje kiša i snijeg. Znači, toplo se obući. Slojevito. Potkošulja, lagana majca dugih rukava, duks, jakna. Kabanicu ću u ruksak. I kapu, da mogu poslije da je stavim kad zahladni. Čizme? Ma ne mogu, teške. Valja hodat’. Tene bi bilo najbolje al’ one propuštaju vodu. Dvoje čarapa? Ma glupo je, pa da ako se nakvase šljapkam satima. Cipele ću. Nije vala ni da su i one za duge hodnje i stajanja. Ubiše me noge svako malo i kad ne hodam. Ukoče se i jedva ustanem kad duže sjedim u jednom položaju. E da. Steznici za oba koljena. Ma staviću i steznik za leđa. Što bi nana govorila, uvijek nešto preko krsta. Ko da će ko vidjeti. Kosmodisc obavezno. Hoće me ušćaknut kad duže stojim. Kišobran, također u ruksak. Rukavice. Krema za ruke, prije. Dezinfekciono sredstvo spakovati. Vlažne maramice, male. E i maramice za cvike. Svako malo magle kad ih stavim preko maske. Dvije ću maske ponijet’. Onu ću staviti oko vrata što ima vezice a onu što se kači oko ušiju ću u džep. Šal? Ma previse bi bilo. Kapa? Da mogu poslije da je stavim kad zahladi.
Kameru da ponesem da šta i snimim. Veliku? Ma jašta ću, onda valja i veliki stativ ponijet. I onaj veći ruksak. Hoću klinac. Malu ću. I monopod. Njega mogu ispod ruksaka zakačit preko leđa. Taman da se poduprem. I onako šta god napravim, teško da ću kome prodati. Ne znam ni što snimam, kad svi sad uživo preko mobitela prenose. E da, stavit kameru i mobitel na punjenje. A trebalo bi ga zamijenit’ više. Kamera mu je ni za kurac. Haj sačekaću da dijete uzme novi pa ću ja onda njegov stari. Doduše, on ima ovaj neki Ajfon. To komplikovano do zla boga. Trebaće mi dva mjeseca da naučim osnovne stvari. I ovo jedva savladavam.
Ceker u ruksak da ubacim. U povratku da svratim do granapa. Treba uzeti fasungu.
Ubrusi za ruke. Sir, salama, paštetice, svratit do Tržnice, jaja kod nane, uzet kod Zlate mladog sira. Krompir, naranče, paradajz, krastavicu koju, mladog luka. Poskup je. Uzeću običnog pa kad padne cijena ću mladog. Dva limuna, glavicu kupusa, manju. To sve u mahalskom granapu. Ko će tegliti s Tržnice na Bjelave.
Sendvič da napravim, ako zaglavim da mogu nešto pregrist uz terapiju. Siofor, omega, C vitamin. Stavit u džep s cigarama. Čaj. Ćubru? Pa ne treba mi se dizat, već da imam za popit lijekove. Nanu ću. Ili kamilicu. Ona je za smirenje. Ako se uzbudim i nasekiram. Mogao bi u drugu flašicu razmutit ono nešto što nam je Lelica uzela za imunitet. Čokoladica ako mi padne šećer. Ona sa žitaricama. Kafu ću uzet’ negdje usput. I onako sad ima samo one za ponijet. Možda bolje ne. Kad je ovako prohladno i vlažno onda stalno moram u wc. E da piškit prije polaska. Da vidim šta je zamišljena ruta. Muzej, Parlament, Pofalići. Dobro, ima u blizini Alta i onaj novi, nikad ne znam jel Al Shidi ili BBI. E poslije će biti guravo. Znači piškit kad se od Parlamenta krene prema Pofalićima. Ne trčao ja do Intereksa ili Mercatora. Samo da ne padne kiša. Onda će me svakih deset minuta. Kapu da ne zaboravim.
Gdje sam ruksak stavio?
– Gdje si ti stari pošao? Na planinu?
– Krenuo na proteste.
– Uloga krize srednjih godina na protestima u vrijeme pandemije.
– Zajebevaš ti mene malo?
– Karl Marx je rekao da “Radikalna revolucija može biti samo revolucija radikalnih potreba.”
– Haj mali odjebi. Odoh.
– Stari, kapu si zaboravio. 

objavi na fejsu

tvitni na tviteru

prati me