Reforma obrazovanja, o kojoj se dvadesetak godina sporadično govori a ništa ne radi, trebala bi biti najveći prioritet u našoj zemlji. Poražavajuće je to da smo interese politika i njihovih lidera stavili ispred interesa sopstvene djece. Fascinantno je koliki je nivo nerazumjevanja, kao i nezainteresovanosti, prvenstveno roditelja ali i medija kada se govori o ovoj temi i kako se vrlo lako damo uvući u političke igre.
Ono što je činjenica jeste da postoji veliki broj fantastičnih ljudi u sferi obrazovanja koji su već odavno u procesu reformi, koji ne čekaju odluke i formalne administrativne propise, već u okviru svog radnog vremena ali i mimo njega rade fantastične stvari sa i za našu djecu. Problem je što se njihov rad ne vrijednuje na pravi način ni od strane nadležnih institucija, roditelja kao ni medija.
U razgovoru sa Namirom Ibrahimovićem, direktorom Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” i voditeljem obrazovne reforme u Kantonu Sarajevo, koji je dao ostvku na ovo mjesto, razgovaram na pojednostavljen način o svemu što podrazumijeva kurikularna reforma. Na način koji bi trebali svi da razumijemo bez obzira da li smo dio institucija ili roditelji. Jer interes djece se ne može mjeriti sa bilo kojim drugim interesom.
Odgovori