Davno nekad, još za vrijeme rada na radiju, rekao sam u šali da Državna granična služba u opisu svog posla ima zadatak spriječiti ulazak logike u zemlju. Droga, oružje, bijelo roblje ako se uhvate, uhvate ali logiku spriječiti po cijenu života. Navodno su mi zamjerili na toj izjavi. Nažalost sve ono što smo u prilici da živimo, ide u prilog tome, pa nema potrebe da se izvinjavam.
Neki dan, gledajući raspored vožnje komercijala s Dobrinje prema gradu, opet mi padne na pamet isto. Činjenica je da je to već dugo najefikasniji prevoz u gradu, kojeg bez trunke logike obavljaju dvije firme. Centrotrans i Gras. Poznato je i to da mnogo bolje i duže održavaju netrpeljivost jedni prema drugima negoli rade na održavanju sopstvenih vozila. Niti jednoj, ni drugoj firmi poslovanje ne ide baš najbolje i kao i sve drugo zavise od političke (ne)volje. Kao i svi mi i oni su se uživjeli u nelogičnosti koje im nakon dužeg vremena postaju sasvim logične. Razmak između vožnji dvije različite firme je desetak minuta pa uzimajući u obzir gužve i kašnjenja, nerijetko se mogu vidjeti kako od stanice do stanice pretiču jedni druge, otimajući putnike. Slična je situacija i na drugim autobuskim i kombi linijama. Jer glupo bi bilo da sjednu i da se dogovore, građanima ponude više različitih termina i veću frekfentnost a sebi bolju zaradu.
I evo me sada, sjedim u hladnoj komercijali u nemogućnosti da čitam knjigu pod “jedvaškiljećim” svijetlima. Gledaću kroz prozor. Okrenem se i ne vidim ništa od neprovidne reklame, na kojoj nakon što stavih cvike, koje mi vise o vratu pročitah, Prepustite se inspiraciji. Naopako. Logično.
Davno nekad, još za vrijeme rada na radiju…
Odgovori