Jutros u 3 sata i 38 minuta sam poginuo.
Stojeći na platformi nekog visokog hangara, na mene se sručilo cijelo brdo zemlje, kamenja i željezne konstrukcije. Poslije sam dugo ležao sa dvije mačke na prsima koje su me oplakivale. Čekao sam alarm u pola sedam. U devet sam imao termin za skidanje kamenca.
Zubarka mi je poželjela dobro jutro ne sluteći da će svoj posao raditi na mrtvom čovjeku.