Više od dvadeset godina prošlo je otkako su me okolnosti – sportske i one druge – otjerale sa stadiona i fudbalskih utakmica. Sve je izgubilo smisao koji je nekada imao. Kako ovdašnje tako i one van ove zemlje. Previše novca, interesa i uticaja za moj ukus. U tom periodu jedva da sam pogledao desetak utakmica, uglavnom zbog sina ili prijatelja.

A onda odem u SARTR da pogledam „Za život cijeli“, predstavu koja je posvećena FK Željezničar. Priča je to zapravo o svim onim vrijednostima zbog kojih se živi i između ostalog voli sport. Univerzalna i odlična za preispitati životne stavove i odluke bez obzira da li volite našeg Želju ili navijate za neki drugi klub. No to i jeste uloga teatra. „Biti ogledalo stvarnosti“.

Ne, ova predstava mi nije vratila smisao i neće me vratiti na nogometne stadione. Ali hoće me vratiti teatru. Jer odraz u tom ogledalu, koliko god bio nestvaran, ljepši je od onog koji svakodnevno gledamo u stvarnom životu.