Sanjam intezivno. Pokušavam da uhvatim nit svakog novog sna nakon buđenja koji se broje desetinama za noć. Tražim smisao. Uvezati sa dnevnim događajima, ljudima sa kojima sam u kontaktu. Ne uspijevam. Ne nalazim nikakvu vezu ni logiku. Nisu noćne more.
Ne pamtim da sam ikada u svom životu, sanjao intezivnije a da mi se manje stvari dešavalo tokom dana.
Ne koristim tablete, ne pijem, ne drogiram se. Pandemijsku rutinu sam ispoštovao. Fizička aktivnost. Svakodnevna vožnja sobnog bicikla. Od početne minute sada mogu izdržati cijelih sedam. Baštica, proljetna sadnja povrća uz kopanje, presađivanje, pljevljenje, okopavanje i zalijevanje. Uređivanje cvjetnjaka i instalacije o kojima sam maštao prethodnih godina a za koje nikada nisam imao vremena. Posao kojeg čini se da ima više nego u redovnim okolnostima.
I dok se okreneš, zaspim oko devet uz neki film, trznem se oko jedan i vidim vrijeme je za ić’ leć’.
Onda uslijedi ludilo. Nepoznati likovi sa kojim razgovaram o nečemu što ne zapamtim kada se probudim. Ustanem odem do kupatila. Piškim.
Zaspim. Krajolici neprepoznatljivi, neznani. Tumaram uokolo, srećem opet ljude koje ne znam. Ne dešava se ništa spektakularno. Samo slijed različitih slika i besmislenih situacija. Probudim se. Odem do kupatila, napijem se vode.
Sanjam starog. Pitam ga otkud on i zašto baš sad. Sedamnaest godina od kako je „otišao“ nije mi dolazio za razliku od sestre i stare kojima se često pojavi u snu. Pruža mi ogroman smotan džoint, koji se dimi i kaže: „Jebo sad to. Znam da si bacio, al’ povuci dim, dva.“
Stvaran i sjajan seks sa poznatim i nepoznatim ženama. Još u snu, tokom seksa razmišljam da nikada nisam ni pomislio a kamoli namaštavao nešto takvo, bar sa ovima koje znam i u snu prepoznajem. I gdje su sve one s kojima mi je i padalo na pamet? Razmišljanje prekine odnos i san ne dočekavši sretni svršetak. Poseban intezitet bio je onaj kad se ona, u trenutku u kojem se trebamo spojiti, pretvara u ogromni ženski spolni organ, rascvjetan, ružičast i mirisan koji me doslovno proguta. Ustanem odem do kupatila. Pišam otežano.
Upalim TV. On me najbolje uspava.
Bajaga i ja sjedimo u meni nepoznatom stanu. Kao došao on meni u posjetu. Ponaša se kao da smo stari prijatelji. Nasmijan, nešto mi priča, kao bitno je a ja raspamećen između dvije istovremene misli. Nisam čovjeka ni kafom ponudio. Mi se uopšte ne poznajemo i nikad se nismo sreli. Probudim se prije nego mi završi priču i što ga poslužim. Okrenem jastuk.
Bude me u snu Radomir Milašinović, moj djed, prvoborac NOB-a, Prva proleterska, Sutjeska, Neretva, Igmanski marš i s njim Muhamed Ćatić, moj dedo, sarajevski ilegalac, provaljen od ustaša bježi u šumu i biva teško ranjen oslobađajući Kakanj.
Oba u uniformama. Partizanskim.
– Spavaš?
– Čim ste tu znači sanjam.
– Spavaš i sanjaš.
– Otkud vi?
– Iz sna.
– Znam to, ali …
– Sjetili onog sna što si sanjao prije desetak godina, pa ga poslije pripričavao u onoj tvojoj emisiji na radiju.
– Svašta sam ja sanjao i svašta sam pričao u emisiji, ne sjećam se.
– Ono, kad sanjaš da si u onoj sceni iz filma Valter Brani Sarajevo. Znaš onu na Kovačima, kad Švabe pobiju ilegalce u provaljenoj akciji, pa se cijela čaršija skupi. I ko i ti među njima. Pa zovu rodbinu da preuzmu svoje mrtve, da ih namame, da i njih pobiju. I u snu tvom, za razliku od filma u kojem cijelo Sarajevo krene po djecu svoju, sav se svijet i ti s njima okrene i krene niz Kovače.
– Strašno.
– Jašta je, al’ eto spavaj ti, sanjaj. Odosmo mi međ’ svoje. Mrtve.
Probudim se. Ko govno. Uzmem mobitel. Surfam.
„ … Nove teorije sugerišu da nam sanjanje pomaže da obradimo i konsolidujemo stare i nove informacije. Mozak bi mogao snove da koristi kako bi nam omogućio da se prilagodimo različitim događajima koji nam tek slede u životu…“
„ … Počasni bleiburški vod najavio je za 16. maj održavanje nekoliko događaja za žrtve Bleiburga među kojima je i onaj u Sarajevu.
Kako navode iz ovog udruženja, zbog pandemije izazvane korona virusom nije bilo moguće pripremiti centralnu komemoraciju na Bleiburškom polju u Austriji, pa će se ona održati na više mjesta u Austriji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Prema navedenom programu, 16. maja u 12:15 sati održat će se sveta misa u Katedralnoj crkvi u Sarajevu koju će predvoditi nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Austrijska država se od 2018. godine počela pojačano kritički odnositi prema skupu u Bleiburgu, na inicijativu nekoliko austrijskih zastupnika Evropskog parlamenta. Stupio je na snagu i zakon koji zabranjuje ustaške simbole iz razdoblja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) …“
maj, 2020
Odgovori