Sinoć na povratku kući, zavučen u kragnu, pritisnut zimom, primijetim mladića koji s ružom stoji na ćošku gotovo prazne ulice. Obasjan svjetlošću praznične dekoracije izgledao je kao razglednica koju bi rado poslao nekome. Usporio sam korak, uživajući u prizoru. Iza ugla se pojavila djevojka koja je nesigurnim korakom išla prema njemu. Skoro sam stao. Prisjećajući se nekih susreta iz mladosti mogao sam osjetiti taj unutrašnji nemir i drhtaj njihovih tijela. Uzbuđenje prvog izlaska pojačano debelim minusom. Nesigurna ruka koja pruža cvijet, njen osmijeh i blagi dodir drugom rukom po njegovoj koja joj pruža ružu i njegova koja nesvjesno dotakne njen lakat, činila mi se kao početak budućih zagrljaja.