Rođena je kao Mary Ann Walker, 26. augusta 1845. u Londonu. Udala se za Williama Nicholsa i imali su petero djece. Nadimak Polly koristila je u svakodnevnom životu.

Ne znamo dovoljno o okolnostima zbog kojih je došlo do razlaza između nje i muža. U popisu stanovništva iz 1881. William je evidentiran s djecom, dok je Mary Ann tada bila u Lambeth Workhouseu.

Postoje podaci da je William nakon razlaza imao zakonsku obavezu da finansijski pomaže Mary Ann, u iznosu od pet šilinga sedmično. Međutim, 1882. godine prestao je s tim, tvrdeći da je napustila porodicu i da se bavi prostitucijom. Mary Ann se žalbom obratila parohijskim vlastima, ali je izgubila taj postupak.

Posljednje godine života provela je u siromaštvu, između povremenih poslova, jeftinih prenoćišta i workhouse sistema. Radne kuće bile su institucije viktorijanske Britanije namijenjene ljudima koji nisu imali dovoljno sredstava za život. Sistem je posebno oblikovan nakon Poor Law Amendment Acta iz 1834. godine. Siromašnima su nudili hranu, krevet i osnovnu zdravstvenu pomoć, ali pod vrlo strogim uslovima i uz obavezan radni režim.

U noći 31. augusta 1888. njeno tijelo pronađeno je u Buck’s Rowu, danas Durward Streetu, u Whitechapelu. Imala je 43 godine.

Sahranjena je 6. septembra 1888. na groblju City of London Cemetery u Manor Parku. Njeno ranije neoznačeno mjesto ukopa dobilo je spomen-ploču 1996. godine.

Njeno ubistvo smatra se prvim od pet kanonskih ubistava pripisanih Jacku Trbosjeku, iako identitet ubice nikada nije pouzdano utvrđen. Ostale četiri žene bile su Annie Chapman, Elizabeth Stride, Catherine Eddowes i Mary Jane Kelly.

I konačno nam se pale lampice nakon ove prilično zbunjujuće priče o nekome za koga vjerovatno većina nas nikada nije čula.

Jack Trbosjek.

Opšte poznata činjenica, iako njegov identitet nikada nije utvrđen.

138 godina kasnije još uvijek ne smatramo neobičnim to što imamo brojne filmove, televizijske serije, književna djela, opere i pozorišne predstave, mjuzikle i muzička djela, stripove, videoigre, akademsku literaturu, pa čak i turističke ture posvećene Jacku Trbosjeku.

A da istovremeno gotovo ništa ne znamo o Mary Ann „Polly“ Nichols.

138 godina kasnije i dalje nam ništa nije čudno i neobično.

138 godina kasnije obrazac je i dalje isti.

Bilo da govorimo o femicidu ili ratnom zločinu.

I dalje nam je normalno da znamo sve i svašta o ubici i krvoloku.

Mediji će pod „punim gasom“ dati sve od sebe da nam obezbijede sve moguće informacije, od biografije do posljednjih dana, kiteći sve to zanimljivostima i izjavama navodno relevantnih osoba.

Mi ćemo na društvenim mrežama nastaviti „glorifikaciju lika i djela“, misleći pritom da radimo nešto pametno ili da se stavljamo na pravu stranu.

A onda, za nekih 138 godina, neki novi „mi“ neće znati ni gdje je Srebrenica, a znaće sve o onome čije ime ne izgovaram.

PS

Istorija nema fotografiju Mary Ann „Polly“ Nichols iz njenog života. Ima fotografiju njenog mrtvog tijela.