Upoznali smo se ispred nekadašnjeg Teatra. Bila je prijateljica djevojke moga druga pa smo maksuz došli u taj “šminkeraj”. Naša baza bila je Steleks, i za to vrijeme i poimanje to su bile dvije nepomirljive krajnosti.
Pričala je kao da se oduvijek znamo. Pasionirano mi do u detalje objašnjavala tehničke karakteristike i performanse nekog parkiranog automobila, čije se marke ne sjećam, a o tome ni tada, kao ni danas, nisam imao pojma. Zračila je nekom očaravajućom energijom. Inteligentna, lijepa, s vrlo jasnim stilom i stavom – potpuno drugačija od svih “šminkerica”. Bio sam opčinjen i malo sam se zaljubio te večeri.
Od tih ranih devedesetih do danas, svaki put kad bismo se sreli – zračila je isto kao i te prve večeri. Čak i prije neku godinu, kad smo se sreli na onkološkom odjeljenju.
I ja bih se svaki put kao i tada nanovo malo zaljubio.
Odgovori